Архива

Archive for 23/03/2011

1997

1997.doc

B92 komentari

Nekada davno pre 10 velikih godina imali smo iluzije da smo konacno stekli okvire normalog drustva. Revolucija, makar i kozmeticka, dala nam je pogrene predpostavke. Zaista je prvih godinu dana izladalo da se stvari odvijaju u pravom pravcu ali metak 12. marta rasprsio je snove u kojima smo po prvi put uivali. Priznajem da sam i sam imao pogrene predpostavke. U svitanje 6. oktobra osecao sam se potuno prazno. Izgubio sam neprijatelja koji je hranio moju svest I nekoga zbog koga sam gradio svoju licnost. Svi smo tada podbacili. Sada je jasno da je tada jos vie trebalo pritisnuti novoizabranu vlast. Sada je jasno ali i kasno. Teret promena pao je na pleća jednog coveka. Pa makar on bio i supermen nije mogao sam dobiti tu bitku. Svi smo ga tada izdali. Borba za legalizam i pomirenje je izgledala kao isprazna pretnja recidiva prolog vremena. Sada je jasno da smo pogreili. Secam se jednog klipa kada je jedini premijer u novijoj istoriji Srbije poseti zlatiborski okrug. Jedna starija gospodja ga zaustavi i rece mu Nista to ne valja, nije valjalo ni kod kralja, nije valjalo ni kod Tita, nije valjalo ni kod Miloevica a ne valja ni sada, premijer se nasmejao i rekao jednu stvar koja mi se urezala u sećanje Bako a da nije mozda problem u Vama? Taj pragmatizam koji je slao nedvosmislene poruke da ako zelimo bolje moramo i sami da se menjamo na bolje bio je jedini nacin da se promeni svest ovog drustva. Ne vezano za godine, pol, religiju ljudima se morala reci istina u lice jer samo tako ona dolazi do njih. Drutvena svest je zbir moralnih normi svakoga od nas. Ja sam to znao ali nisam pokazivao spremnost da uticem na ljude oko mene. Čekao sam da to urade drugi ali sem njega jednoga niko to nije eleo da radi. Proslo je 10 turobnih godina gde se politička elita pomirila izmedju sebe a ne sa narodom. Danas u vladajućoj stranci nema ljudi koji su se drznuli ubijenom premijeru da nazovu i dobar dan.To je njihov odgovor na stanje u drutvu.

Gospodo,prosvetni radnici i gospodo koji to niste ta god mislili o trenutnoj vlasti oni su pronasli eliksir mladosti i dugovecnosti na vlasti. Mozda su nesposobni da reavaju drutvene problem, da i ono sto je realno pretvore u nemoguce,da pokradu sve sto se pokrasti moze ali su najveci majstori u tome kako da jedne otune i opljackane gradjane okrenu protiv istih takvih a da oni ostanu nevini i čisti. Miliosevic je tu tajnu bezuspeno pokusavao da otkrije celu deceniju ali pouceni njegovim iskustvima i potpomognuti njegovim kadrovima oni su to USPELI ! Jedni koji ive sa 20 hiljada kivni su na one koji imaju 30-35 hiljada, jer se oni bune. Sistem je maltene onemogućio ljude u privatnom sektoru da se jave i podignu glas protiv torture koja im se desava. Ti ljudi svoju muku ali po obrascu rijaliti uo-a pretaču svoju stvarnost u zivote drugih ljudi. Neko ko ima 20 hiljada veruje da bi bolje iveo sa 30 a ne shvata da bi mu za ivot dostojan čoveka bilo potrebno bar duplo pri tom ako u standardnoj porodici sa dva deteta rade oba supruznika. Kada bi na moju mast stavio i njihovu papriku gde bi mi bio kraj. Jabuka nije potrebna.

Da bi to uspeli morali su da nas nauce da zivimo zivote drugih. Vojaerizam je postao nacinalna osobina. Kao u Orvelovoj 1984. sada imamo samo jedno ministarsvo, ministarsvo istine. Ono nas uci ne kako da zivimo vec kako da zaboravimo. Nama,koji ne pristajemo na tu vrstu dogovora ostaje skrivenost uma gde cemo da se sastajemo i sapucemo. Nemoj da nas onaj praviveliki brat čuje. E pa ne zelim vise da cutim! Neka me čuju pa zbog toga i govorim! Neka znaju da nismo svi pristali na trule kompromise koje su napravili izmedju sebe. Govoriti glasno danas nije privilegija vec obaveza! Gospodo, ako ovu ansu ne iskoristimo drugu nećemo imati, bar ne u bliskoj buducnosti.Govorite, agitujte u komiluku kod prijatelja u bioskopima, pozoristimasvuda gde imate priliku. Ovi skakavci su opasniji od bibliskih i ne jedu useve vec nasu buducnost. ivot je samo jedan i ne dozvolite da vam ga ukradu. Sada svi ko jedan dok Srbija ne postane zemlja kojom ćemo se dičiti,od koje necemo bezati, jer nama treba domovina a ne uma za aputanje.

(Dusan, 19. mart 2011 11:30)

USPRS: Utorak 23.mart vece

Utorak 23.mart – vece